Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.22586/pp.v45i70.qryv9939
Dubrovački poklisari harača 1526. – 1687.: kvantitativna analiza dobi, diplomatskoga iskustva i rodovske pripadnosti
Lovro Kunčević
orcid.org/0000-0002-9654-6969
Vedran Stojanović
orcid.org/0000-0002-9469-3738
Sažetak
Članak donosi kvantitativnu analizu dubrovačkih poklisara harača od 1526. do 1687., usredotočujući se na njihovu dob, prethodno diplomatsko iskustvo i rodovsku pripadnost. Na temelju baze podataka u koju je uneseno 813 misija i 366 diplomata, autori pokazuju da su gotovo četiri petine dubrovačkih diplomata bili vlastelini, a da je oko 44% tih vlastelina barem jednom služilo kao poklisar harača. Analizom „klasičnoga modela” starijega i mlađega poklisara potvrđuje se tendencija Senata da bira parove različite dobi i iskustva, ali se istodobno otkrivaju brojna odstupanja, uključujući misije u kojima je mlađi član poslanstva bio iskusniji ili su oba poklisara bila potpuni početnici. U nastavku se analizira dobna struktura poklisara, upozorava na najstarije i najmlađe poklisare, izdvajaju najiskusniji pojedinci i parovi te pokazuje da su neki vlastelinski rodovi (osobito Resti, ali i Sorgo, Menze, Cerva, Bona) bili izrazito „poklisarski”, dok su drugi bili mnogo slabije zastupljeni. Završni dio rada ukazuje na dugoročni proces „pomlađivanja” i istodobnoga pada iskustva poklisara nakon 1630-ih, a osobito nakon potresa 1667., što se dovodi u vezu sa smanjenjem ukupne diplomatske aktivnosti Republike te pada interesa za poslanstva na Balkanu među vlastelom.
Ključne riječi
Dubrovačka Republika; poklisari harača; diplomacija; Osmansko Carstvo; kvantitativna analiza; vlasteoski rodovi; 16. i 17. stoljeće
Hrčak ID:
349447
URI
Datum izdavanja:
15.7.2026.
Posjeta: 0 *