Skip to the main content

Review article

https://doi.org/10.21464/fi37305

Fenomenologija tijela i tjelesne psihoterapije

Izabela Huber orcid id orcid.org/0000-0002-3504-5909 ; Mileševska 3, RS–11000 Beograd


Full text: croatian pdf 345 Kb

page 483-493

downloads: 1.424

cite

Full text: english pdf 345 Kb

page 483-493

downloads: 529

cite


Abstract

Nakon što su Nietzsche i Klages pripremili teren za to da tijelo, shvaćeno drugačije nego u okviru kartezijanske postavke i prirodnih znanosti, postane predmet filozofskog istraživanja, Schmitz je razvio prvi sistematski fenomenološki pristup tijelu. Polazi od jedne radikalne i dosljedne fenomenološke definicije tijela (Leib nasuprot Körper) te razvija teorijski okvir i vokabular koji omogućava govor o čitavom rasponu stanja koja se doživljavaju tijelom. U psihoterapiji, tijelo je tematizirano najprije u ranim tjelesnim psihoterapijama koje su imale korijen u psihoanalizi (Reich, Lowen, Kelley). U njima prevladava shvaćanje tijela kao fizičkog tijela (Körper). Čisto fenomenološki pristup tijelu u psihoterapiji (u smislu Schmitzova Leib) razvio je Gendlin. Suvremene tjelesno orijentirane psihoterapije (Levine, Ogden, van der Kolk) razvile su se naročito u terapiji posttraumatskog sindroma i
integriraju fenomenološki rad s tijelom s kognitivno­narativnim postupcima i novim neurobiološkim spoznajama. I fenomenologija tijela i tjelesne psihoterapije, svaka na svoj način, nastoje balansirati hipertrofiju racionalnog, kognitivnog i duhovnog u kulturi, pomičući fokus na područje tjelesnosti, na neopredmećene, fluidne, teško izrecive dijelove iskustva koji su stoljećima marginalizirani u filozofiji i znanosti unatoč tomu što igraju značajnu ulogu u svijetu života (Lebenswelt).

Keywords

fenomenologija; tijelo; tjelesne psihoterapije; Hermann Schmitz; Friedrich Nietzsche; Ludwig Klages

Hrčak ID:

196316

URI

https://hrcak.srce.hr/196316

Publication date:

23.11.2017.

Article data in other languages: english

Visits: 3.499 *