Pregledni rad
Rasprava o procesnoj (re)formi: načelo usmenosti vs. načelo pismenosti?
Slađana Aras Kramar
orcid.org/0000-0002-8908-775X
; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Načelo usmenosti postavljeno je kao jedno od temeljnih načela hrvatskoga građanskog parničnog postupka. U osnovnim odredbama Zakona o parničnom postupku istaknuto je da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Načelo usmenosti te usmena rasprava u hrvatskome građanskom postupku rezultat su prihvaćanja rješenja Kleinova Zivilprozessordnung iz 1895. godine kojim se htjelo napraviti radikalan odmak od procedure koja je bila utemeljena na pismenom, rimsko-kanonskom postupku. Cilj je rada istražiti u kojoj se mjeri načelo usmenosti ostvaruje u hrvatskome građanskom parničnom postupku te u kojoj bi mjeri za taj postupak vrijedila maksima quod est in actis non est in mundo. To je u radu učinjeno analizom odredaba ZPP-a te sudske prakse. Na pitanje (tradicionalne) forme parničnih radnji – usmenosti i/ili pismenosti – međutim, novo svjetlo „baca“ korištenje suvremenim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama u građanskom postupku. Stoga je cilj rada i preispitati te raspraviti (tradicionalne) forme parničnih radnji u kontekstu modernih reformi građanskog postupka te korištenja suvremenom informacijsko-komunikacijskom tehnologijom u postupku. U analizi i raspravi uzimaju se u obzir i pojedina rješenja austrijskog te slovenskog zakona o parničnom postupku.
Ključne riječi
načelo usmenosti; načelo pismenosti; procesna forma; elektronifikacija postupka; dokaz u elektroničkom obliku
Hrčak ID:
216255
URI
Datum izdavanja:
31.12.2018.
Posjeta: 3.493 *