Izvorni znanstveni članak
Smojina vječnost i spliska rič
Marijana Tomelić Ćurlin
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Sažetak
Splitskom čakavštinom bavili su se mnogi; proučavana je i vrednovana, raščlanjivana, zapisivana, analizirana... Grad Split ima svoju povijest, opisanu i zapisanu, ima svoj jezik, ima svojega Smoju. Jezik Miljenka Smoje, odnosno njegova stvaralaštva zavređuje veliku pozornost. Smoje je bio poznati splitski novinar, reporter, »veliki meštar makinjete«, književnik, humorist, putopisac, televizijski scenarist... Čovjek velikoga stvaralačkog žara. Svoj je spliski zapisao i pretočio u medij pisane riječi pa njegov zapis ne predstavlja samo unikatno književno djelo u povijesti hrvatske književnosti već i jezični, čakavološki dokument izvornoga splitskog govora.
Analiza Smojina književnoga jezika provest će se na Libru iz 1981. godine, koji sadrži mnoge njegove feljtone, članke, dijelove članaka, putopise kao i scenarij za film. Cijeli taj dio njegova stvaralaštva nastajao je od 1955. do 1981. godine. U korpus istraživanja ulaze poglavlja iz Libra: Feljtoni, Razgovori sa Šantom, Putositnice, Ćakule na šentadi, Mali Marinko
i Servantes iz Maloga mista. Ovaj je rad znanstvena studija o jeziku na kojemu je svoja djela pisao Miljenko Smoje.
U svojemu je spliskon čakavskon bio duhovit, podrugljiv, sumoran u ocrtavanju splitskesvakodnevice, vezan za sudbinu maloga čovjeka, za težaka, ribara, priprostoga dalmatinskog čovika, za spliski dišpet...
U ovome će se radu promatrati splitska čakavština i Miljenko Smoje, odnosno njegova spliska rič. U radu se donose promišljanja o Smojinoj pisanoj riječi te se podjednako ističe njegova »sporednost« u hrvatskoj jezičnoj kulturi i njegova vječnost. Ovim prilogom prisjetit ćemo se velikoga kroničara, njegova iskustva, humora, iskrenosti te njegova izričaja.
Na dobro nam došla Smojina godina!
Ključne riječi
Miljenko Smoje; Libar; splitska čakavska pisana rič
Hrčak ID:
314762
URI
Datum izdavanja:
26.2.2024.
Posjeta: 975 *