Izvorni znanstveni članak

POLITIČKE RELIGIJE I PAMĆENJE ZLA

Jakov Jukić ; Split

Sažetak

Nema dvojbe da je u naše doba došlo do neočekivanog
bUđenja fundamentalističkih oblika religioznosti u svijetu.
Pod svetim zastavama i crkvenim blagoslovima razrasta nasilje,
netrpeljivost, okrutnost, rat i smrt. Stoga sociologija s pravom ponovno
propitkuje razloge takvim pojavama, premda ih dosadašnja
povijest višestruko poznaje i neupitno posvjedočuje. Od svih
sociologijskih škola, funkcionalistička je djelovala najuvjerljivije,
jer je držala da se učinkovitost politike uvijek onoliko povećava
koliko je pokrivena religijskim obrazloženjem. Ipak, ta je škola
previdjela izjednačavanje politike i religije, odnosno gubitak njihovih
posebnih identiteta. Otud pojava biologijske teorije svetoga
- na tragu radova E. O. Wilsona i S. S. Acquavive - koja određuje
religiju kao najuspješniju strategiju za preživljavanje i nadživIjavanje
ljudskoga roda. U toj pak teoriji poglavitu ulogu prijenosnika
igra religiozno pamćenje, pa se iza sadašnjih političkih isključivosti
često krije zloporaba tog pamćenja upravo od politike.
Svejedno, manipulacija religijom nije uopće mogla biti provedena
bez nekog pristanka predstavnika same religije. U tom je onda
smislu zloporaba religije odgovarala pristanku ili šutnji na tu zloporabu.
Primjeri iz rata na prostoru bivše Jugoslavije mogu to zacijelo
najbolje potvrditi. Naposljetku je takva politička religija - biološkog
podrijetla i društvenog oblika - bila stavljena u opreku
spram autentične nepolitičke religije, što se na jedan bergsonovski
način probija kroz otpore ljUdskog genetičkog naslijeđa pa nadilazi
tumačenja spomenutih sociologijskih teorija o svetome.

Ključne riječi

Hrčak ID:

31935

URI

https://hrcak.srce.hr/31935

Datum izdavanja:

1.5.1996.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 3.942 *