Socijalna psihijatrija, Vol. 54 No. 2, 2026.
Sažetak sa skupa
https://doi.org/10.24869/spsih.2026.176
Tehnoferencija, fragilni self i mentalno zdravlje generacije „Z”
Ika Rončević-Gržeta
; Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimirova 42, 51000 Rijeka, Hrvatska
*
Daniela Petrić
; Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimirova 42, 51000 Rijeka, Hrvatska
Paula Jovanović
; Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka, Hrvatska
Ines Torić
; Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka, Hrvatska
* Dopisni autor.
Sažetak
U svakodnevnoj praksi sve češće uviđamo
specifične obrasce emocionalnog i interpersonalnog
funkcioniranja mlađih odraslih osoba,
tzv. generacije „Z”. U kliničkoj slici dominira
anksioznost, opsesivno-kompulzivni simptomi,
nizak prag tolerancije na frustraciju, narcistična
obilježja ličnosti kao i socijalna izolacija.
U interpersonalnim odnosima dominira afektivna
distanca, nesigurni obrasci privrženosti
kao i sklonost eksternalizaciji krivnje (projektivnost).
U terapijskom kontekstu, ti pacijenti
manifestiraju instrumentalni odnos prema
tretmanu, preferirajući instant-rješenja kao što
je farmakoterapija, dok izbjegavaju transferne
relacije, samim time i psihoterapijski rad. Iz
perspektive psihodinamskog razumijevanja i
nozoloških klasifikacija (DSM/MKB) diferencijalno-dijagnostički dolazi u obzir niz dijagnostičkih
entiteta iz kruga anksioznih poremećaja
i poremećaja ličnosti. S aspekta psihodinamskog
razumijevanja, niz je autora koji govore
o deficitima selfa, difuziji identiteta, „prolongiranoj
adolescenciji” ili „narcističkoj vulnerabilnosti”
prije nego o jasno razvijenim poremećajima
ličnosti. Smatra se da etiologija ovih
poremećaja proizlazi iz „fragmentiranih odnosa”.
„Fragmentiran odnos” karakteriziraju emocionalno
nestabilne, nedosljedne i isprekidane
interakcije s emocionalno važnim objektima
tijekom razvojnih faza. Fragmentirani odnosi
narušavaju kontinuitet selfa i osjećaj stabilnosti.
Rezultat je nesigurna privrženost, kroničan
osjećaj praznine i pojačan oprez u odnosima.
Tehnoferencija je plastičan primjer rane relacijske
fragmentacije pri čemu je pažnja roditelja
(najčešće majke) tijekom interakcije s djetetom
konstantno ometana upotrebom „ekrana”. Iako
je roditelj fizički prisutan izostaje emocionalna
usklađenost, responzivnost i kontakt očima što
uzrokuje doživljaj diskontinuiteta u odnosu.
Takva parcijalna prisutnost može stvoriti rani
razvojni deficit što može biti temelj za razvoj
niza psihičkih poremećaja u odrasloj dobi.
Ključne riječi
fragilni self; generacija „Z”; mentalno zdravlje; tehnoferencija
Hrčak ID:
352315
URI
Datum izdavanja:
15.6.2026.
Posjeta: 0 *