Kroatologija, Vol. 6 No. 1-2, 2015.
Izvorni znanstveni članak
Kupareove pri-povijesti: Od događaja do (intinuiranog) doživljaja i umjetničke razine
Zdravko Gavran
orcid.org/0000-0002-6492-1357
; Društvo hrvatskih književnika
Sažetak
U radu se razmatra, na primjeru kraćih pripovjednih oblika Rajmunda Kuparea, odnos događaja iz stvarnoga života i pripovjedno-umjetničkog teksta. Što je ispripovijedano, može se „čitati“ kao neumjetničko izvješće (po-vijest), kao (ne)umjetnički autobiografski zapis(ak) ili kao (i) umjetničko djelo. Polazište je Kupareova pripovijedanja to da naracija ne smije gubiti svezu sa zbiljskim događajima, koji (osim u bajkama) prethode ispripovijedanomu. Za njega je umjetnost „transfiguriranje“ stvarnosne građe u onaj oblik kojim se pojedinačno ljudsko iskustvo preoblikuje tako da postaje opće. Pritom se u čitatelju budi onaj „intuirani doživljaj“ koji je uočen u danoj konkretnoj situaciji, radnji ili životu lika. Kupareo kao da se u svojoj prozi držao postulata Ljubomira Marakovića iznesenoga u teorijskoj raspravi „Nov život“ (1910.) po kojem prozna književnost treba polaziti od stvarnih događaja i likova, a ne od izmišljenih. Kao pisac i ujedno estetičar i teoretičar književnosti Kupareo razlikuje događaj od doživljaja i izraza odnosno umjetničkog oblika. Kraće umjetničke proze kod njegu su zapravo kratke priče, u smislu u kojem ih određuju Matthews i Bowen. One imaju i etičke i filozofske i vjerske konotacije jer se u pravilu daje ključ ili bar slutnja za „razumijevanje“ ispričanoga, kao semema, u okviru šireg „semantičkog koda“, za koji su bitni svjetonazor, sustav vrjednota i svojevrsna „filozofija“ modernog života.
Ključne riječi
Rajmund Kupareo; pri-povijedanje; kratka priča; intuirani doživljaj; transfiguracija
Hrčak ID:
154701
URI
Datum izdavanja:
15.2.2016.
Posjeta: 1.660 *