hrcak mascot   Srce   HID

Pregledni rad
https://doi.org/10.32004/k.51.1-2.1

MEGYIMURSZKI-SZLOVENSZKI — NEVJEROJATNA SUDBINA “MEĐIMURSKOGA JEZIKA” (1. dio)

Akoš Anton Dončec   ORCID icon orcid.org/0000-0003-0072-970X ; Univerza v Ljubljani, Slovenija

Puni tekst: hrvatski, pdf (351 KB) str. 55-81 preuzimanja: 112* citiraj
APA 6th Edition
Dončec, A.A. (2018). MEGYIMURSZKI-SZLOVENSZKI — NEVJEROJATNA SUDBINA “MEĐIMURSKOGA JEZIKA” (1. dio). Kaj, 51 (240) (1-2 (350-351)), 55-81. https://doi.org/10.32004/k.51.1-2.1
MLA 8th Edition
Dončec, Akoš Anton. "MEGYIMURSZKI-SZLOVENSZKI — NEVJEROJATNA SUDBINA “MEĐIMURSKOGA JEZIKA” (1. dio)." Kaj, vol. 51 (240), br. 1-2 (350-351), 2018, str. 55-81. https://doi.org/10.32004/k.51.1-2.1. Citirano 12.12.2019.
Chicago 17th Edition
Dončec, Akoš Anton. "MEGYIMURSZKI-SZLOVENSZKI — NEVJEROJATNA SUDBINA “MEĐIMURSKOGA JEZIKA” (1. dio)." Kaj 51 (240), br. 1-2 (350-351) (2018): 55-81. https://doi.org/10.32004/k.51.1-2.1
Harvard
Dončec, A.A. (2018). 'MEGYIMURSZKI-SZLOVENSZKI — NEVJEROJATNA SUDBINA “MEĐIMURSKOGA JEZIKA” (1. dio)', Kaj, 51 (240)(1-2 (350-351)), str. 55-81. https://doi.org/10.32004/k.51.1-2.1
Vancouver
Dončec AA. MEGYIMURSZKI-SZLOVENSZKI — NEVJEROJATNA SUDBINA “MEĐIMURSKOGA JEZIKA” (1. dio). Kaj [Internet]. 2018 [pristupljeno 12.12.2019.];51 (240)(1-2 (350-351)):55-81. https://doi.org/10.32004/k.51.1-2.1
IEEE
A.A. Dončec, "MEGYIMURSZKI-SZLOVENSZKI — NEVJEROJATNA SUDBINA “MEĐIMURSKOGA JEZIKA” (1. dio)", Kaj, vol.51 (240), br. 1-2 (350-351), str. 55-81, 2018. [Online]. https://doi.org/10.32004/k.51.1-2.1

Sažetak
Josip Margitaj (1854.-1934.), učitelj i mađaron, bio je utemeljitelj pojma “međimurskoga jezika”. Godine 1884. počeo je izdavati dvojezični tjednik Medjimurje/Murakoz. Jezična inačica, koju Margitaj zove „međimurskim“, zaista u maloj mjeri predstavlja međimurski dijalekt. U većoj mjeri pokazuje jezičnu srodnost s kasnijim djelima kajkavskoga književnog jezika, koja su bila prožeta utjecajem hrvatskoga književnog jezika štokavske osnovice. Neposredan je uzor Margitajevu jeziku bila susjedna slovenska pokrajina u Ugarskoj (danas Prekomurje u Sloveniji i Porabje u Mađarskoj), gdje je ostvaren književni jezik prema lokalnom dijalektu u 18. stoljeću, a koji je u Ugarskoj službeno bio nazvan “vendski”; taj se jezik, prema tzv.“ vendskoj teoriji“, nastojalo razlikovati od slovenskog jezika.
Po oslobođenju Međimurja (1918.) prestali su pokušaji pisanja „na međimurskome“, za razliku od Prekomurja, gdje je još bila aktivna lokalna književnost do 1945. godine. Međimursko je pitanje bilo oživljavano u doba mađarske okupacije (1941.— 1944.), ponovno zbog propagandističkih i mađarizacijskih ciljeva, kao i 1942. godine, kad su napisane dvije kratke standardne gramatike (međutim, te gramatike nisu mogle stvoriti pravi normativni jezik). Krajem Drugoga svjetskog rata (1939.-1945.) jednom zauvijek dovršeni su „pokusi“ tzv. međimurskog jezika. Zaista lažan, „međimurski jezik“ nema nikakva traga u međimurskoj kulturnoj baštini, dok prekomurski jezik ipak ima živu tradiciju podjednako u Sloveniji i Mađarskoj.
Ovaj rad Akoša Antona Dončeca - čiji je domicil Verica-Ritkarovci (Ketvolgy / Mađarska) - prvi je dio cjelovite studije (u dva nastavka) - koji razmatra program tzv. „međimurskog jezika“ Josipa Margitaja, kao i onaj Ferenca Gonczija, u kontekstu prekomursko-kajkavskih povijesnih, književnih i jezičnih veza, zatim mađarsko-hrvatskoga spora o Međimurju, pokušaja mađarizacije u Međimurju, Prekomurju i Porabju – sve do pred Prvi svjetski rat. Rad je na hrvatski preveo dr. sc. Elod Dudaš.

Ključne riječi
Josip Margitaj; književni jezik; književnost; mađarizacija; Medjimurje / Međimurje; „međimurski jezik“; Prekomurje; prekomurski jezik; Porabje; vendska teorija

Hrčak ID: 204964

URI
https://hrcak.srce.hr/204964

[engleski]

Posjeta: 228 *