Historijski zbornik, Vol. 71 No. 2, 2018.
Izvorni znanstveni članak
Pitanje poslijeratnih granica Poljske i Jugoslavije u odnosima dviju država (1945-1946)
Piotr Žurek
Sažetak
U razdoblju između 1945. i 1946. i Poljska i Jugoslavija borile su se za preoblikovanje svojih zapadnih granica. Politici beogradskih vlasti ključno je bilo zadržati Trst, dok se varšavska vlada borila za trajni povratak Vraćenog teritorija domovini. Ipak, stvar se komplicirala ponajprije zbog toga što je Čehoslovačka pretendirala na nekadašnju njemačku Šlesku (Kłodzko, Koźle, Głubczyce, Racibórz, Krkonoše). Osim toga, poljsko-čehoslovački odnosi su i tako već bili napeti zbog davnog graničnog sukoba na području Spiša i Orave te Cieszyńske Šleske (Zaolzie). S ciljem ublažavanja situacije, u poljskoj se diplomaciji pojavila koncepcija tzv. slavenske arbitraže, za čijeg je čelnika predložen Josip Broz Tito.
Poljska strana pokušala je utjecati na Tita za vrijeme njegovog službenog posjeta Poljskoj u proljeće 1946. godine. Jugoslavenski se vođa u odnosima s poljskom stranom neslužbeno opredijelio za stav koji je zauzela Varšava. Učinio je to prije svega zato što mu je bilo stalo do toga da na pariškoj mirovnoj konferenciji Poljska podupre jugoslavenske teritorijalne pretenzije na nekadašnja talijanska područja. Osim toga, jugoslavenska je propaganda u tom cilju iskoristila uzvraćen posjet
poljske delegacije Jugoslaviji u jesen 1946. Bez obzira na brojna obećanja potpore s poljske strane, Tito je vrlo pažljivo pristupao cijeloj situaciji i iščekivao stav Staljina. Općenito su i SSSR i Jugoslavija zagovarali održavanje statusa quo, tj. priznavanje nekadašnje njemačke Šleske Poljacima, a ostavljanje Zaolzia unutar granica Čehoslovačke.
Ključne riječi
Jugoslavija; poslijeratne granice Poljske; Tito; poljsko-čehoslovački sukob; Vraćeni teritorij
Hrčak ID:
217470
URI
Datum izdavanja:
26.2.2019.
Posjeta: 1.292 *