Bogoslovska smotra, Vol. 72 No. 4, 2002.
Pregledni rad
Teologija i evolucijska biologija. Promišljanje o nekim poticajima Ivana Pavla II. za dijalog između teologije i teorije evolucije
Tonči Matulić
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Promišljanja ovog članka nastala su na temelju poticaja proizišlih iz dviju poruka pape Ivana Pavla II. iz 1996. godine. Prvu poruku je uputio sudionicima IV. Konferencije Vatikanske zvjezdarnice o evolucijskoj i molekularnoj biologiji, 28. lipnja 1996. Drugu poruku je uputio članovima Plenarne skupštine Papinske akademije znanosti, održane 22. listopada 1996. u Vatikanu, povodom šezdesete obljetnice utemeljenja te akademije (1936.-1996.). Iz poruka se izvode dva najvažnija poticaja za naše promišljanje, a to su interdisciplinarni i partnerski dijalog između teologije i prirodnih znanosti te isticanje da biološka evolucija više nije samo ozbiljna hipoteza, kako je to bio potvrdio papa Pio XII. 1950. godine u svojoj enciklici Humani generis, nego da spada u pravu teoriju. Nakon uvodnih promišljanja koja daju kratki povijesni pregled diskutirane teme te skreću pozornost na stvarnu potrebu za interdisciplinarnim dijalogom u kontekstu odnosa teologije i prirodnih znanosti u današnjem dobu, u nastavku se predstavljaju glavne misli iz dviju papinih poruka. Na temelju tih misli u nastavku članka se najprije propituje opća podobnost tradicionalnog kršćanskog nauka o nastanku čovjeka za zapodijevanje dijaloga između teologije i prirodnih znanosti u današnjem dobu, a onda se individualiziraju neke poteškoće koje stvarno otežavaju ili bi mogle otežavati taj dijalog u slučaju da tradicionalna filozofijska antropologija adoptirana u teologiji mora i dalje ostati netaknuta u susretu s temeljnim iskazima teorije evolucije. Tako se u žarište interesa stavlja tradicionalni nauk o duši u odnosu na prirodoznanstvenu činjenicu o nastanku čitavog čovjeka iz procesa biološke evolucije, što zasigurno predstavlja i predstavljat će u budućnosti kamen spoticanja u mogućem dijalogu između teologije i evolucijske biologije, ako se pod svaku cijenu bude ustrajavalo na nedodirljivosti hilemorfističkog koncepta čovjeka. Na kraju, umjesto zaključka, daje se nekoliko preporuka ili preduvjeta kako ih vidi autor, a bez kojih će se teško moći zapodjenuti interdisciplinarni dijalog utemeljen na partnerskim odnosima između teologije i prirodnih znanosti.
Ključne riječi
prirodne znanosti; biologija; teorija evolucije; religija; filozofija; teologija; čovjek; duša; interdisciplinarni dijalog
Hrčak ID:
28850
URI
Datum izdavanja:
8.4.2003.
Posjeta: 2.482 *