Kamišibaj kot možnost analogne in kreativne komunikacije v času digitalizacije
Ključne reči:
školska knjižnica, pripovijedanje, motivacija za čitanje, kamišibajApstrakt
Školska knjižnica sastavni je dio obrazovnog procesa u školi. Svojim aktivnostima i raznim projektima za promicanje čitanja pridonosi razvoju čitalačke kulture djece i formiranju pozitivnog odnosa prema knjizi. Jedna od osnovnih zadaća školske knjižnice je pobuditi i ojačati učeničku unutarnju motivaciju ili interes za čitanje, koji se razvija kao rezultat pozitivnih čitateljskih iskustava. Današnji moderni digitalizirani svijet zasićen je mnogim poticajima. Sve se događa vrlo brzo. Protuteža svemu tome je kazalište kamišibaj, koje nam omogućuje bijeg u analogni, kreativni svijet minimalizma, gdje se usredotočujemo samo na pojavu analognih slika i glas pripovjedača. Kamišibaj ili kazalište na papiru dolazi iz Japana. Umjetnost je pripovijedanja priča pored slika na maloj drvenoj pozornici (butaj). U Japanu je korišten gaito kamišibaj s već otisnutim slikama, dok je kod nas utemeljen autorski, tezukuri kamišibaj, za koji odabiremo priču koju želimo podijeliti s publikom, za koju također izrađujemo slikovni materijal i postavljamo tijek kamišibaja. Kroz kazalište kamišibaj možemo djeci usaditi unutarnju motivaciju za čitanje i ljubav prema književnosti na nenametljiv način. Naravno, naša je odgovornost odabrati kvalitetne tekstove. U našoj smo školi odlučili koristiti kamišibaj za interdisciplinarnu i međugeneracijsku suradnju i umrežavanje i tako pripremili predstavu za najmlađe učenike u svečanom prosincu. Stoga smo izabrali prikladnu priču, učenici su je ilustrirali u umjetničkom klubu, a u domaćinstvu su ispekli kolačiće kao ulaznice za predstavu.
