Filologija, No. 10, 1981.
Izvorni znanstveni članak
ZVUK I RITAM ZAVIČAJNE RIJEČI KAO IZVOR I RAZLOG DIJALEKTALNE POEZIJE IVANA GORANA KOVAČIĆA
Stjepko Težak
; Filozofski fakultet, Zagreb
Sažetak
U ovom se radu ustanovljuje da osnovni tonovi i osnovni motivi kajkavske lirike Ivana Gorana Kovačića izviru iz prvih pjesnikovih doživljaja i ranih životnih iskustava. Budući da su tako u najtješnjoj vezi s djetinjstvom i zavičajem, razumljivo je što je pjesnik posegnuo za zavičajnom riječju kao najprikladnijim izrazom. Analizirajući jezične i posebice akustičke i ritmičke strukture naslova zbirke “Ognji i rože” te pjesama “Drvarska popevka” i “Beli most” u cjelini, iznoseći fonetsko-fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke značajke lukovdolskoga govora koje bitno utječu na pjesnički izraz Goranove kajkavske lirike, autor dokazuje da je Ivan Goran Kovačić svoje pjesničke doživljaje radosti i bola, pobune i ljepote mogao iskazati jedino tim idiomom, jer samo lukovdolska gramatika i leksik omogućuju neponovljivu -u bilo kojem govoru, dijalektu ili jeziku -glasovnu orkestraciju i ritmičko pulsiranje stihova koji su živa dragocjenost novije hrvatske kajkavske lirike.
Ključne riječi
Hrčak ID:
183898
URI
Datum izdavanja:
30.6.1980.
Posjeta: 2.393 *