Filozofska istraživanja, Vol. 38 No. 1, 2018.
Pregledni rad
https://doi.org/10.21464/fi38115
Pojam savjesti od Grka do Nietzschea
Vladimir Jelkić
; Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, Lorenza Jägera 9, HR–31000 Osijek
Sažetak
Pojam savjesti u ovom se radu tematizira u vrlo širokoj povijesnoj perspektivi od Sokrata do Nietzschea, ali autor taj pojam prvenstveno nastoji objasniti razmatranjem stavova onih mislioca koje smatra ključnima za razumijevanje promjene smisla pojma savjesti. Autor rad započinje analizom stavova sv. Pavla, pri čemu se poziva na interpretaciju Josepha Ratzingera, a potom se autor vraća Sokratovom pojmu daimonion. Nakon toga autor posebno problematizira Hegelovo shvaćanje prema kojem je savjest istaknuta kao sastavni dio moderniteta, ali se istodobno ukazuje i na granice same savjesti. Prema Hegelu, bit je savjesti u subjektivnosti, a upravo tu leži mogućnost njenoga pretvaranja u zlo. Stoga Hegel smatra da je pobjeda Sokratova mišljenja u Ateni rezultirala vladavinom partikularnih svrha i interesa. To je pravi uzrok propasti Atene! Stoga subjektivitet treba biti unutar onoga što Hegel naziva običajnost (Sittlichkeit). Nietzsche problem savjesti razmatra posve drugačije. On savjest dovodi u vezu sa sjećanjem na »bogoliko ustrojstvo našega bića«. Uzimajući u obzir Nietzscheovu kritiku Sokrata, autor ipak zaključuje da pojam savjesti kod oba filozofa podrazumijeva problematiku moći kao i odgovornost čovjeka za samoga sebe.
Ključne riječi
savjest; kršćanstvo; modernitet; subjektivnost; Sokrat; Friedrich Nietzsche; Joseph Ratzinger; Georg Wilhelm Friedrich Hegel; Pavao; etika
Hrčak ID:
204799
URI
Datum izdavanja:
2.4.2018.
Posjeta: 3.473 *