Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21066/carcl.libri.7.2.6
Jezik i pravopis Priča iz davnine između tradicije zagrebačke jezikoslovne škole i načela hrvatskih vukovaca
Anđela Milinović-Hrga
orcid.org/0000-0002-6353-2296
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Pravopisno-gramatičko-leksička rješenja na početku 20. stoljeća u Hrvatskoj kodificirana su normativnim priručnicima koji slijede postavke hrvatskih vukovaca. U jezičnoj su se praksi međutim zadrža(va)la i poneka starija razlikovna jezična obilježja zagrebačke jezikoslovne škole u odnosu na jezik hrvatskih vukovaca. S toga se motrišta u ovom radu raščlanjuju Priče iz davnine kao onodobni dokument stanja u jeziku i pravopisu. Polazište nam je njihovo treće izdanje iz 1926., posljednje izdano za autoričina života, k tomu i autorizirano. Utvrđuju se jezično-pravopisne osobitosti toga izdanja s obzirom na dvije oprječne jezične koncepcije, usredotočujući se ponajprije na jezičnopolitički uvjetovane izmjene koje su načinjene u odnosu na prethodne rukopisne, strojopisne i dvije tiskane inačice (u kritičkom izdanju 2011. popisane su sve razlike među njima), ali osvrćući se i na ostala zamijećena obilježja. Raščlamba obuhvaća slovopisnu, pravopisnu, fonološku, morfo(no)lošku, sintaktičku i leksičku razinu.
Ključne riječi
hrvatski vukovci; jezična norma; jezična praksa; Priče iz davnine; zagrebačka jezikoslovna škola;
Hrčak ID:
220273
URI
Datum izdavanja:
21.5.2019.
Posjeta: 2.257 *