Stručni rad
Stvaranje nacionalnog jezika i formiranje nacije ― primjer Francuske
Stjepan Pavlović
; Filozofski fakultet Osijek
Sažetak
Na području rasprostiranja današnjih nacionalnih jezikā u srednjem su se vijeku rasprostirali tzv. vernakulari – pučki jezici. Govornici pučkih jezika (niži društveni slojevi) na različitim krajevima srednjovjekovnih kraljevstava ili nekih drugih teritorijalno-administrativnih oblasti često su se teško ili nikako razumjeli, ako su ikada za svoga života uopće i stupili u bilo kakav kontakt. Pripadnicima viših društvenih slojeva horizont komunikabilnosti bio je daleko širi ukoliko su vladali nekim od administrativnih jezikā, npr. jezikom pojedinog kraljevstva, a potpuno otvoren ukoliko su vladali latinskim – 'linguom francom' srednjovjekovne Europe. U procesima koje donosi modernizacija, jedan od jezika korištenih na području određene države biva uzdignut na razinu službenog nacionalnog standardnog jezika i putem obrazovnog sustava, tiska i tržišta rada nametnut svim stanovnicima države neovisno o društvenom sloju kojem pripadaju. Opisani proces standardizacije jezika doprinosi apstraktnom osjećaju nacionalnog zajedništva među ljudima koji do tog trenutka nisu bili jezično heterogena zajednica ili su to bili u puno manjoj mjeri nego danas. Paradigmatski je primjer takvog procesa jezična (ujedno i nacionalna) unifikacija koja stupa na snagu u Francuskoj tijekom i nakon Francuske revolucije, kada jezik društvenih skupinā koje su iznjedrile Revoluciju biva prometnut u standardni jezik čitave nacije. Novi jezik kao takav nije bio samo puko sredstvo komunikacije, nego je u samu 'bit jezika' ugrađena i nacija.
Ključne riječi
Hrčak ID:
222100
URI
Datum izdavanja:
16.5.2019.
Posjeta: 1.520 *