hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

“Mlin, žito, brašno i mekinje”: Accademia della Crusca i povijesna arhitektura hrvatskoga jezika

Zvonko Pandžić ; Wirtschaftsgymnasium Tauberbischofsheim Dr.-Ulrich-Straße 1 97941 Tauberbischofsheim, Deutschland

Puni tekst: hrvatski, pdf (4 MB) str. 69-124 preuzimanja: 111* citiraj
APA 6th Edition
Pandžić, Z. (2018). “Mlin, žito, brašno i mekinje”: Accademia della Crusca i povijesna arhitektura hrvatskoga jezika. Kroatologija, 9 (1-2), 69-124. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/224073
MLA 8th Edition
Pandžić, Zvonko. "“Mlin, žito, brašno i mekinje”: Accademia della Crusca i povijesna arhitektura hrvatskoga jezika." Kroatologija, vol. 9, br. 1-2, 2018, str. 69-124. https://hrcak.srce.hr/224073. Citirano 12.08.2020.
Chicago 17th Edition
Pandžić, Zvonko. "“Mlin, žito, brašno i mekinje”: Accademia della Crusca i povijesna arhitektura hrvatskoga jezika." Kroatologija 9, br. 1-2 (2018): 69-124. https://hrcak.srce.hr/224073
Harvard
Pandžić, Z. (2018). '“Mlin, žito, brašno i mekinje”: Accademia della Crusca i povijesna arhitektura hrvatskoga jezika', Kroatologija, 9(1-2), str. 69-124. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/224073 (Datum pristupa: 12.08.2020.)
Vancouver
Pandžić Z. “Mlin, žito, brašno i mekinje”: Accademia della Crusca i povijesna arhitektura hrvatskoga jezika. Kroatologija [Internet]. 2018 [pristupljeno 12.08.2020.];9(1-2):69-124. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/224073
IEEE
Z. Pandžić, "“Mlin, žito, brašno i mekinje”: Accademia della Crusca i povijesna arhitektura hrvatskoga jezika", Kroatologija, vol.9, br. 1-2, str. 69-124, 2018. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/224073. [Citirano: 12.08.2020.]

Sažetak
U ovom se prilogu raspravlja o povijesnim početcima svjesno planiranoga normiranja hrvatskoga jezika na osnovi najbolje razumljivoga i najšire govorenoga štokavskoga dijalekta (status and corpus planning hrvatskoga jezika). To se dogodilo slijedom odluka Tridentskoga sabora (1545.-1563.), kada su kao prototipovi uvedene revidirane latinske liturgijske i paraliturgijske knjige za opću Crkvu, pa su stoga morali biti tiskani i najnužniji priručnici za katolike u Iliriku na njihovu jeziku, prije svega katekizmi i lekcionari, a potom časoslov i propovijedi, tim prije što je uskoro (1582.) bio uveden i novi, gregorijanski kalendar.
Potraga za jednim općim jezikom (lingua generalis) bila je i zbog toga nužna jer su – slično situacijama po cijelom svijetu gdje su djelovali katolički misionari – brojni dijalekti morali biti “natkriveni” jednim zajedničkim književnim jezikom, pa je misionarska lingvistika, a naravno i skupoća tiska u ono vrijeme, i onako tražila, gdje god je postojala relativna srodnost i razumljivost dijalekata, jedinstvenu jezičnu i pravopisnu normu u tiskovinama.
Kompleksni dijalektološki zemljovid u Iliriku uvelike je strukturalno nalikovao onomu u Italiji, zbog čega su tadašnji Hrvati zaduženi za traženje jezičnoga rješenja – što je dosada ostalo neopaženo – slijedili teorijski pristup i praktična rješenja koja je već nudila Accademia della Crusca (1583.) pri stvaranju općega književnoga jezika u Italiji, koja su potom brižno studirali i kopirali. Prvi su se hrvatski rječnici, kao i brojna druga djela, stoga orijentirali, kako autor to ovdje dokumentira, prema jezičnom idealu Akademije Crusca (najljepši dijalekt, “prosijani”, tj. čisti rječnik/jezik), odnosno prema poznatoj normi ostvarenoj u njezinu Vocabolariju (1612.). Prvi moderni rječnik hrvatskoga jezika (Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga, Ancona, 1649./1651.) slijedio je stoga na osnovi brojnih dotada objavljenih i rukopisnih hrvatskih djela kao i “najljepšega dijalekta” ne samo izrijekom načelo Akademije Crusca, nego je najkasnije s njime određen status i usmjeren korpus hrvatskoga književnoga jezika (status and corpus planning), dakle skoro na isti način kako je to u slučaju talijanskoga jezika postigao Vocabolario degli Accademici della Crusca (1612.). Zajedno s brojnim već objavljenim djelima za opću uporabu, prvom hrvatskom gramatikom, a i kasnijom leksikografijom koja je slijedila već trasirani put, daljnje natkrivanje (Überdachung), odnosno ujedinjenje svih hrvatskih dijalekata (unio dialectorum) pri stvaranju jednoga općega književnoga hrvatskoga jezika na osnovi štokavskoga dijalekta i odnosne književnosti, išlo je svojim logičkim putom.

Ključne riječi
Accademia della Crusca; misionarska lingvistika; normiranje hrvatskoga jezika; jezični purizam

Hrčak ID: 224073

URI
https://hrcak.srce.hr/224073

[njemački]

Posjeta: 236 *