Izvorni znanstveni članak

EGZISTENCIJALI U ANDRIĆEVOJ PROKLETOJ AVLIJI

Ivica Musić orcid.org/0000-0002-8434-3742 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru

Sažetak

Roman Prokleta avlija nije samo literarni ostvaraj iznimne književnoumjetničke
vrijednosti nego je i filozofična priča s mnoštvom egzistencijalističkih tema, što ne
iznenađuje jer je Andrić bio upućen u suvremenu mu filozofiju, osobito onu s egzistencijalističkim
predznakom, iz koje je obilato crpio građu za refleksije o životu
te psihološku karakterizaciju svojih likova. U pervertiranoj stvarnosti dvadesetoga
stoljeća, u gotovo posve opustošenu misaonu krajobrazu spoznaja svijeta kao
pakla i katastrofičnosti nametala se sama od sebe. Tu dramu Andrić znalački
prikazuje u svome djelu smještajući radnju u zloglasni turski zatvor koji je zapravo
paradigma posvemašnjega raščovječenja i razvlaštenja ljudskoga duha što se
dogodilo u visokociviliziranome i tehnički moćnome dvadesetom stoljeću. O istim
su pojavcima pisali i filozofi egzistencije pa se, dakako, daju povući određene usporednice
između Andrića i primjerice Jaspersa, Sartrea i Heideggera. Tako se
susreću zajednički im motivi kao što su bačenost u svijet, paradoks, napuštenost,
ugroženost, borba, krivica, rezignacija, tjeskoba, očaj, smrt, ništavilo. Riječ je o
tzv. egzistencijalima, odnosno osnovnim fenomenima ljudskoga postojanja koji su
u središte zanimanja došli osobito u doba katastrofā svake vrste.

Ključne riječi

tubitak; egzistencija; komunikacija; bačenost u svijet; krivica; mučnina; smrt; onostranost

Hrčak ID:

229385

URI

https://hrcak.srce.hr/229385

Datum izdavanja:

10.7.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 960 *