Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.31664/zu.2020.107.05

Kriza na papiru? O sociološkoj kritici kolektivnog stanovanja u kasnom socijalizmu

Lea Horvat ; Sveučilište u Hamburgu, Odsjek za povijest, Hamburg, Njemačka


Puni tekst: hrvatski pdf 568 Kb

str. 80-93

preuzimanja: 276

citiraj


Sažetak

Kolektivna stambena naselja koja su od 1950-ih nicala diljem Jugoslavije odgovor su na stambenu krizu. Vođeni socijalističkim i modernističkim idejama, arhitektice i arhitekti usredotočili su se na masovno rješavanje stambenog pitanja—relativno jeftine stanove uklopljene u samoupravljačke stambene politike. Znanstvena i popularna stigmatizacija poslijeratnoga kolektivnog stanovanja koja se u 1960-ima artikulira u zapadnoeuropskim socijalnim demokracijama od 1970-ih sve je izraženija i u Jugoslaviji, posebice u disciplinarnom okviru sociologije grada koji se konsolidira u tom periodu. Ovaj članak pokazuje kako se kritika kolektivnog stanovanja često bez ograda oslanjala na teoriju, empiriju i likovnost stereotipa prenesenih iz zapadnoeuropskih socijaldemokracija koji su se upotrebljavali kao prefiguracija jugoslavenske budućnosti. Kontekstualiziraju se tri ključne zamjerke na račun novih naselja—prijetnja urbanog otuđenja, fizičke i društvene patologizacije i slamizacije kolektivnog stanovanja. Iznosi se teza da je sociologija grada istodobno nudila rješenja za dio problema kolektivnih naselja, ali i konstituirala ih kao akutno krizno područje. Stopa kriminaliteta, (ne)zadovoljstvo lokalnog stanovništva i socijalna struktura naselja razmatraju se kao novi argumenti koji daju složeniju sliku o životu u novim naseljima.

Ključne riječi

kasni socijalizam; sociologija grada; masovna stambena izgradnja; Jugoslavija

Hrčak ID:

257934

URI

https://hrcak.srce.hr/257934

Datum izdavanja:

1.12.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 889 *