Stručni rad

Nevolje i nemoć učitelja u razredu

Alenka Petrič ; Osnovna šola Karla Destovnika – Kajuha v Ljubljani

Sažetak

Svi smo mi kao učitelji barem jednom u životu doživjeli iskustvo bespomoćnosti u učionici na satu podižući ton i vičući. Neki učitelji, pak, stalno viču i uopće ne shvaćaju da vikanje negativno utječe na njihovu dobrobit, na obrazovanje, nastavu i dobrobit učenika. Učitelj koji viče ima tendenciju da se osjeća nečuveno i ignorirano. Pažnju, poslušnost i praćenje postižu podizanjem glasa, što se često može shvatiti i kao poziv u pomoć. U članku ću opisati kako učitelj izražava bespomoćnost i koje su posljedice. Kao učitelji ne shvaćamo koliko je važan psihološki stav u našoj profesiji, poučavamo i odgajamo djecu i adolescente koji još nemaju razvijenu osobnost, stoga moramo biti vrlo oprezni u tome kako im pristupamo i na koji načinim prenosimo gradivo. U životu često nije važno ono što kažemo, već kako to kažemo, na koji način.

Ključne riječi

vikanje, bespomoćnost, nisko samopoštovanje, stav, prijetnje, akcija, povisivanje glasa, negativni utjecaji

Hrčak ID:

289738

URI

https://hrcak.srce.hr/289738

Datum izdavanja:

1.3.2023.

Posjeta: 240 *