Izlaganje sa skupa
Uz 30. obljetnicu smrti Gaje Petrovića
Lino Veljak
; Internacionalna akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Sažetak
Gajo Petrović (1927. — 1993.) predstavlja, nedvojbeno, jednoga od najznačajnijih mislilaca poniklih na ovim prostorima, on se može definirati i kao hrvatski (po prostoru u kojem je djelovao, ali i po majčinom porijeklu), i srpski (po očevom porijeklu), i jugoslavenski (po samoopredjeljenju i samorazumijevanju), ali i – što je možda najpreciznije određenje – svjetski (po dometima njegova mišljenja) filozof. Jedan od ključnih pojmova njegove filozofije (ili, preciznije, metafilozofije) jest pojam revolucije (pored pojmova poput prakse, otuđenja, razotuđenja, socijalizma i slobode), na što ukazuje i naslov jednoga od njegovih središnjih djela. Imamo li u vidu da je taj pojam (što ga je Gajo Petrović koristio u marksističkom i socijalističkom kontekstu) već odavno došao na loš glas (najevidentnije u razdoblju nakon propasti tzv. realnog socijalizma), moći ćemo razumjeti kako mnogi otpisuju ovog našeg mislioca kao ideologa ili barem sljedbenika jednoga propalog projekta. U ovom prilogu pokazat će se u kojoj je mjeri takvo otpisivanje neopravdano (a i vođeno lošim ideologijskim namjerama) i koliko je ono inkompatibilno s bitnim onto-antropologijskim značenjem Petrovićevog pojma revolucije, nipošto svodljivoga na socijalnu i političku dimenziju revolucije, već definiranoga ključnim pojmom slobode. Upravo mišljenje revolucije kao smisla bitka (ili, kako to naš mislilac formulira, bivstvovanja) omogućuje utemeljenje bespoštedne kritike svega postojećega, ključne sastavnice povijesnog značenja onoga duha koji se formirao u okružju časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole, a čiji je protagonist bio upravo Gajo Petrović.
Ključne riječi
Gajo Petrović: Praxis: sloboda: čovjek: revolucija: praksa: otuđenje: socijalizam: falsifikati
Hrčak ID:
311220
URI
Datum izdavanja:
12.12.2023.
Posjeta: 220 *