Izvorni znanstveni članak

SREDNJI GRADOVI - MIT ILI STVARNOST?

Ante MARINOVIĆ-UZELAC ; Arhitektonski fakultet, Zagreb

Sažetak

Srednji su gradovi, u osnovi, velika obitelj gradova u sustavu
gradova. Njihova klasifikacija ovisi o smislu i mogućnosti
dogovora kako će se koju skupinu nazvati. Preciznija
definicija srednjih gradova moguća je eventualno samo
negativno, dakle, oni su ni mali ni veliki gradovi. Po svojim
funkcijama srednji su gradovi vrlo različiti i čine heterogenu
skupinu središta. Heterogeni su i po morfološkim obilježjima
i ambijentalnim vrijednostima, a i po stupnju urbane
opreme. Ne zanemarujući činjenicu da se ekonomsko,
urbano i socijalno međusobno dopunjuju s velikim
gradovima, srednji gradovi pružaju, kao najvažniju prednost,
skup uvjeta i vrijednosti u kojima veza s građanskom
udobnošću i prirodnom baštinom nije izgubljena. U toj se
skupini posebno ističu; (i) kompaktnost i kontinuitet urbanog
tkiva; (ii) prilagodba urbane strukture uvjetima topografskog
smještaja i prirodnih vrijednosti; (iii) miješanje oblika
zauzimanja zemljišta. Na drugoj strani, međutim, srednji
gradovi imaju i nekoliko nemalih ograničenja. Među njima
su ova najvažnija: (i) usko tržište rada; (ii) zatvorenost i
konformizam lokalnog društva; (iii) potrebna su velika
ulaganja u opremu koja su racionalna samo ako postoji
velik broj korisnika; (iv) potrebno je ovladati kontrolom
porasta broja stanovnika iznad određenog praga kako grad
ne bi postao velikim. Uklanjanje takvih ograničenja izazivlje
posebne napore. Zbog toga je zasnovano reći da srednji
grad, sam po sebi, i bilo kakav, nije sredstvo bolje
urbanizacije. Ali on to, primjerenom transformacijom, može
postati.

Ključne riječi

Hrčak ID:

31473

URI

https://hrcak.srce.hr/31473

Datum izdavanja:

30.4.1999.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 2.925 *