Izvorni znanstveni članak
Iso Kršnjavi i opremanje đakovačke katedrale
Dragan Damjanović
; Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Utjecaj prvog hrvatskog školovanog povjesničara umjetnosti Ise Kršnjavog na đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera u pojedinim pitanjima opremanja đakovačke katedrale, najveće sakralne novogradnje hrvatskog historicizma bio je vrlo velik. Njihovo intenzivno druženje započinje krajem 1874. godine u Rimu i nastavlja se sve do 1884. godine, kada će zbog političkih okolnosti i pristajanja Kršnjavog uz novu vladu bana Khuena Hedervaryja prekinuti sve odnose.
Kako je arhitektura đakovačke katedrale do sredine sedamdesetih godina uglavnom bila završena Kršnjavi je mogao utjecati na biskupa samo u pitanjima unutrašnjeg uređenja ove građevine. Pokazao se ponajprije kao uporni zagovornik zapošljavanja slavenskih i hrvatskih umjetnika na katedrali: kipara Ivana Rendića i Josipa Plančića, te slikara Ferde Kikereca, Vojtěcha Hynaisa, Henrika Siemiradskog, Jaroslava Čermaka, Jana Matejka, te Wilhelma Kotarbinskog (a pri tom nije zaboravio ni sebe), zatim kao izvrstan posrednik između biskupa i kruga austrijskih arhitekata i umjetnika koji su tada radili za Đakovo (Friedricha Schmidta, Hermana Bolléa i Georga Feuersteina), te kao ključna osoba koja je popularizirala Strossmayerov poduhvat kroz dnevnu i stručnu štampu, kako na hrvatskom, tako i na njemačkom govornom području. U pojedinim je svojim nastojanjima imao stanovitog uspjeha (npr. u preporučivanju kipara), u pojedinima pak nije (kao npr. u preporučivanju slavenskih slikara). Spomenuti slavenski slikari Strossmayeru nisu odgovarali svojim stilskim pristupom koji je proizlazio iz akademskog realizma, tako da je prepustio izvedbu cjelokupnog zidnog oslika svoje katedralne crkve rimskim slikarima njemačkog porijekla ocu i sinu Alexanderu Maximillianu i Ludovicu Seitzu, koji su se oslanjali na nazarensku tradiciju.
U nastojanju da zaposli pojedine umjetnike na đakovačkoj katedrali Kršnjavi je vidio priliku poticanja „obnove“, odnosno procvata hrvatske umjetnosti, na kojoj će raditi i kasnije kada postane Predstojnik (ministar) Odjela za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade. Najveći uspjeh koji je postigao vezano za rad na đakovačkoj katedrali svakako predstavlja dovođenje arhitekta Hermana Bolléa, jednog od suradnika Friedricha Schmidta, u Zagreb, koji će kasnije odigrati ključnu ulogu u širenju neogotike u Hrvatskoj, te u utemeljenju Obrtne škole.
Ključne riječi
Josip Juraj Strossmayer; Iso Kršnjavi; đakovačka katedrala; historicizam; Hermann Bollé; Friedrich von Schmidt
Hrčak ID:
33619
URI
Datum izdavanja:
5.1.2009.
Posjeta: 5.078 *