Europa začetnica ratova
Ljiljana Matković-Vlašić
ljmvlasic@gmail.com
Dva svjetska rata potekla su iz Europe. To je činjenica koja današnje europske političare nije ništa naučila. Umjesto da se raduju što su američki i ruski predsjednik pružili jedan drugome ruku pomirenja, na europskim se licima zrcalilo neugodno iznenađenje i sumnjičavost. Francuski čelnik možda bi jedva dočekao da sjedne za stol s ruskim čelnikom, ali kao da ništa ne zna o diplomaciji, izražava nepovjerenje i čak vrijeđa osobu s kojom bi trebalo pregovarati.
Za bavljenje politikom nužno je uz nekakvo znanje prije svega iskustvo koje se stječe godinama. No većina europskih političara, kao i većina rijetkih žena među njima, jedva da je dosegnula punoljetnost. Očito ironiziram, ali upadljiva je njihova mlada dob. Što ti ljudi mogu znati o ratovima, o štetnosti naoružavanja, o pogibeljnom sijanju međunarodne mržnje? Kakve su kvalifikacije stekli da mogu krojiti sudbine drugih ljudi, sudbine naroda i svijeta? Tko ih je izabrao za te odgovorne dužnosti? Tko su im bili konkurenti za njihove dobro plaćene poslove? Nema odgovora na ta pitanja.
Oni očito žele od svega srca rat. Njihove izjave u povodu američkog i ruskog susreta daleko su od mirotvornih želja. Umjesto da stvaraju mirotvornu snažnu Europu ništa im nije na pameti osim naoružavanja. Sto milijardi eura uložili su u krvoprolića u Ukrajini. Ni ne pomišljaju da se zamisle nad tom sumom, a kamoli nad mrtvima. Nikada im nije dosta ratovanja i ratne retorike. Izmišljaju ugroženost Europe da bi opravdali vlastite položaje i gomilanje bogatstva u rukama sumnjivih pojedinaca. Briga njih za socijalne ustanove koje su prve žrtve neobuzdanog naoružavanja. Zadatak Europe, umjesto sijanja mržnje između Istoka i Zapada, trebao bi biti stvaranje mostova među narodima. Da bi Ukrajinci i Rusi trebali biti dva složna naroda, nije Europi ni na kraj pameti. A radi se o dva europska naroda, ako znamo bar malo zrmljopisa i povijesti. Od takve europske politike svi bismo morali umjesto o školama i fakultetima voditi brigu o vlastitim grobovima.
A požari će i dalje uništavati šume, ta pluća našega planeta, jer glavni protivnik svih nas nisu prirodne katastrofe nego iskonstruiran, izmišljen neprijatelj. Upravo bolestan planet Zemlja vapi za razumom. Narodi, uništeni pomahnitalom vojnom industrijom, čeznu za mirom, a Europa se naoružava i sprema dati svoj obol sveopćem uništenju. Očito joj nisu bila dovoljna dva svjetska rata!