Pregledni rad
https://doi.org/10.21860/j.16.1.7
Psihoterapijski učinak promjene perspektive
Ante Periša
; Department of Philosophy / Department of Croatian Studies, University of Zadar, Zadar, Croatia
*
* Dopisni autor.
Sažetak
Zapadni je čovjek danas postao zarobljenik jedne slike svijeta, jednoga (pre-)uskog (redukcionističkog?) viđenja sebe, svoga života, rada, ciljeva, smisla… Posljedično, čini se da su mnogi današnji čovjekovi psiho(-fizički) problemi uzrokovani upravo time, jer biti zarobljen u jednoj uskoj (npr. strogo materijalističkoj) slici svijeta i sebe lako dovodi do određene dezorijentiranosti, besmisla, nihilizma, izgubljenosti, strahova, bez oslonca i sigurnosti… već u svakodnevnom životu, a osobito kad se susretnemo s težim egzistencijalnim situacijama. Dio tih problema manifestira se na koncu u velikom porastu tzv. „specifično ljudskih bolesti”, kao što su neki karcinomi, ateroskleroza, probavne bolesti i sl. Svega toga je, naravno, bilo i ranije, ali u novije se doba dogodilo naglo povećanje. Posvemašnje odbacivanje naslijeđenih predaja i tradicija jedan je od glavnih uzroka toga, ističe Viktor Frankl, ali i mnogi drugi filozofi, antropolozi i psiholozi. Naime, čovjek je nedovršeno i slobodno biće, pa neprestano mora sam sebe „stvarati”, odnosno oblikovati i osmišljavati. No, s obzirom na gubitak tradicija i jasnih orijentira, to mu odjednom postaje pretežak zadatak u kojem se lako izgubi, a kao posljedica toga nastaju spomenuti problemi. Stoga uvođenje novih, dobro osmišljenih slika i dubinskih koncepata u naše živote često djeluje kao najbolja terapija.
Ključne riječi
filozofija egzistencije; psihoterapija; slika (svijeta); kognitivna metafora
Hrčak ID:
344170
URI
Datum izdavanja:
6.2.2026.
Posjeta: 521 *