Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.47325/zj.8.10.3

LJUDEVIT SELO OD 1880. DO 1918. GODINE

Vjenceslav Herout ; Daruvar, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 309 Kb

verzije

str. 44-70

preuzimanja: 96

citiraj


Sažetak

O migracija Čeha tijekom 19. stoljeća su dosad najviše pisali mnogi istraživači tijekom 20. stoljeća. Njima su se bavili mnogi znanstvenici s područja današnje Češke jer su one bile kod njih masovne i bile usmjerene ne samo na hrvatska područja nego i na neke europske prostore i prekomorske zemlje. Ova opisana migracija odvijala se na prostoru tadašnje Habsburške Monarhije (Austro- Ugarske) u čijem su se sastavu tada nalazili češki i hrvatski prostori pa su je mnogi tumačili s gledišta migracije stanovništva s prenapučenih, prema slabije nastanjenim područja navedene države. Ta nejednolika nastanjenosti ima svoje povijesno opravdanje jer su južni dijelovi te države („ugarske zemlje“) većim dijelom bile do konca 17. stoljeća pod osmanskom vlašću. Nakon oslobađanja tih zemalja ta su područja u veliko broju napustilo osim Osmanlija i veći broj njihovih ranijih podanika. Oslobođene zemlje trebalo je osposobiti za naprednije gospodarstvo, a to se moglo postići kolonizacijom tih prostora, zatim krčenjem dijela šumskih površina i osposobiti ih za napredniju ratarsku proizvodnju, za što su imali sve poželjne pretpostavke. Bečki dvor je podržavao takvu politiku, ali do ukidanje kmetstva (1848.), bilo je problema oko dobivanje dozvala zemaljskih gospodara koji su im uskraćivali često izdavanje otpusnicama za odlazak. U drugoj polovici 19. stoljeća, nakon ukidanja kmetstva, u migracije se uključio i jedan dio sitnog seljaštva potaknuti željom da prodajom svoja sitnih imanja kupe ratarske površine koje su bile na prostorima Slavonije osjetno jeftinije. Uz njih su se u migracije uključili i mnogi seljaci bezemljaši koji su na poziv nekih slavonskih plemićkih porodica stupali u najamni odnos i radili kao najamnici da onim plemićkim posjedima koje su oni zadržali za sebe, a za uzvrat dobivali manje najamne površine, ali su najmodavci uvijek mogli ranije ugovore poništiti. Upravo u ovakvom odnosu bili su seljani Luisendorfa od osnivanje naselja 1855. do 1888. godine kada su najamne posjede uknjižili na svoje ime.

Ključne riječi

obitelj Tüköry, kupoprodajni ugovori, od najamnika do slobodnih seljaka, kulturni i crkveni života, prilike u Prvom svjetskom ratu.

Hrčak ID:

344420

URI

https://hrcak.srce.hr/344420

Datum izdavanja:

11.2.2026.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 451 *