Sastavne komitativne konstrukcije u hrvatskoglagoljičnim tekstovima

Mihaljević, Milan

doi:10.31724/rihjj.51.2.5

Rasprave Instituta za hrvatski jezik, Vol. 51 No. 2, 2025.

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.5

Sastavne komitativne konstrukcije u hrvatskoglagoljičnim tekstovima

Milan Mihaljević ; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Puni tekst: hrvatski pdf 506 Kb

verzije

str. 475-497

preuzimanja: 75

citiraj

APA 6th Edition

Mihaljević, M. (2025). Sastavne komitativne konstrukcije u hrvatskoglagoljičnim tekstovima. Rasprave Instituta za hrvatski jezik, 51 (2), 475-497. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.5

MLA 8th Edition

Mihaljević, Milan. "Sastavne komitativne konstrukcije u hrvatskoglagoljičnim tekstovima." Rasprave Instituta za hrvatski jezik, vol. 51, br. 2, 2025, str. 475-497. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.5. Citirano 04.04.2026.

Chicago 17th Edition

Mihaljević, Milan. "Sastavne komitativne konstrukcije u hrvatskoglagoljičnim tekstovima." Rasprave Instituta za hrvatski jezik 51, br. 2 (2025): 475-497. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.5

Harvard

Mihaljević, M. (2025). 'Sastavne komitativne konstrukcije u hrvatskoglagoljičnim tekstovima', Rasprave Instituta za hrvatski jezik, 51(2), str. 475-497. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.5

Vancouver

Mihaljević M. Sastavne komitativne konstrukcije u hrvatskoglagoljičnim tekstovima. Rasprave Instituta za hrvatski jezik [Internet]. 2025 [pristupljeno 04.04.2026.];51(2):475-497. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.5

IEEE

M. Mihaljević, "Sastavne komitativne konstrukcije u hrvatskoglagoljičnim tekstovima", Rasprave Instituta za hrvatski jezik, vol.51, br. 2, str. 475-497, 2025. [Online]. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.5

Sažetak

U članku se opisuju sastavne komitativne strukture u hrvatskoglagoljičnim tekstovima koje u literaturi dosad nisu bile uočene. Riječ je o konstrukcijama kojima je subjekt komitativna skupina, a predikat je u množini i onda kad je orijentir u jednini. Primjeri su podijeljeni u tri skupine: 1. oni u kojima se orijentir i komitant pojavljuju neposredno jedan uz drugi, 2. oni u kojima orijentir i komitant nisu neposredno jedan uz drugi, ali se nalaze u istoj surečenici, a množinski je predikat u drugoj surečenici i 3. oni u kojima komitant nije u istoj surečenici s orijentirom, nego s predikatom koji je u množini. Za sve tri navedene vrste konstrukcija postoje primjeri u kojima predikat nije u množini, nego u jednini, tj. sročan je samo s orijentirom. Zbog razmjerno velikoga broja primjera (više od 40) i činjenice da se različiti prijepisi tekstova ne podudaraju u drugim elementima konstrukcije, autor zaključuje da najvjerojatnije nije riječ o spontanim pogreškama pisara, nego o sustavnoj, iako rubnoj, pojavi u staročakavskome. Utvrdivši da dosadašnja objašnjenja varijacije u sročnosti komitativnih konstrukcija u drugim slavenskim jezicima ne mogu na zadovoljavajući način opisati sve primjere iz hrvatskoglagoljičnih tekstova, autor predlaže objašnjenje koje se temelji na pretpostavci da leksikalizirani ʻsubjektiʼ u jezicima s neizrečenim subjektom nisu na sintaktičkome položaju subjekta (Spec,TP), nego na položaju topika, a da je na dubinskome položaju subjekta (Spec,vP) prazna zamjenica pro koja može imati i razdijeljeni antecedens, tj. biti koreferentna ili samo s orijentirom ili i s orijentirom i s komitantom. Množinska je sročnost moguća samo onda kad su i orijentir i komitant ispred predikata. Kad je komitant iza predikata, predikat može biti samo u jednini.