Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.31664/zu.2025.116.07
Kontinuitet land arta u Hrvatskoj: odabrani primjeri
Silva Kalčić
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Zamor obrascima urbanog života i metropolisom, uzročnikom neurastenije i agorafobije modernog čovjeka, i jednom od ključnih tema umjetnika romantizma i ekspresionizma, polazište je umjetnosti land arta, hodanja i izlaženja u prirodu, divlju, izvancivilizacijsku, pa čak i žudnje za prirodom tijekom 70-ih godina 20. stoljeća. Paralelna tendencija bile su urbane land art intervencije. U članku su predstavljeni za hrvatsku suvremenu umjetnost paradigmatski, a još uvijek nehistorizirani primjeri land arta Julija Knifera, Ivana Kožarića i Željka Jermana. Današnji environmental art, urbano vrtlarenje, hodanje urbanim pejsažima i ekološke akcije naslanjaju se na povijesni land art. Osim nekoliko istaknutih primjera suvremenih umjetničkih praksi na tom tragu, Vlaste Delimar, Borisa Šituma, Mirjane Tomašević Dančević, Tonke Maleković i Lucije Žuti, središnja su tema članka suvremene „nove” land art intervencije u prostoru Darka Fritza i Marka Pogačnika.
Fritz pritom koristi normirane hortikulturne materijale i suhozid kojima oblikuje tipografske slike u velikom ili ambijentalnom mjerilu, njima se ispisuju kompjuterske informacije, izvještaji o grešci uobičajeni u internetskoj komunikaciji. Temi skulpture koja je elementarna i analitička te se može promatrati kao novi land art Marko Pogačnik pristupa na dva suprotstavljena načina: osjetilni (uvodeći u suvremeno doba zane¬maren taktilan, haptički osjet) i konceptualni—proglašavajući lokaciju instalacije akupunkturnom točkom zemlje. U hortikulturnoj instalaciji Darka Fritza priroda podražava shematičnost visokotehnološke komunikacije, za što je primjer hipertekst s hiperlinkovima, dok litopunktura Marka Pogačnika predstavlja uvođenje fraktalnih formi prirodnih stijena u prostor urbaniteta, na primjer konstruiran krajobraz artificijelnoga zagrebačkog jezera Jarun.
Hodanje prirodom i geste—intervencije u prirodi, upotreba prirodnih „nađenih” materijala, kao i urbane akcije povijesnog land arta, nalazimo u suvremenim umjetničkim praksama fokusiranima na obnovu danas snažno narušenih i stoga ugroženih prirodnih sustava. Ideju land arta o umjetničkom djelu kao efemernom i prolaznom, koje je procesualno i nerazdvojivo od lokacije, nalazimo i u suvremenim umjetničkim praksama fokusiranima, međutim, na jasnu ekološku poruku. U gradovima u kojima žive, Zagrebu i Splitu, Ivan Kožarić predlaže rezanje brda, dok je Boris Šitum zasadio stablo, što je značenjski razumljivije širokoj publici, za razliku od konceptualizacije umjetnosti land arta: spomenuti primjeri potvrđuju tezu da je land art bio elitistički (nedostupne lokacije, dominacija nad prirodom, konceptualan), dok novi land art djeluje konkretno i praktično, na primjer, regenerativnim metodama kod intervencija u pejsažu (sadnjom biljaka, obnovom staništa, sprječavanjem prekomjerne sječe drveća i stihijske urbanizacije). Naglašava se inkluzivnost i suradnja s lokalnom zajednicom, kao i kritički društveni angažman—za razliku od svojevrsnog povlačenja od društva, pa čak i eskapizma povijesnog land arta.
Ključne riječi
land art; umjetnost u javnom prostoru; hortikulturna instalacija; akupunktura grada; narativni urbanizam; permakultura; environmental art
Hrčak ID:
350181
URI
Datum izdavanja:
1.7.2025.
Posjeta: 0 *