Izvorni znanstveni članak
Prilog proučavanju alternacija b~bĺ, p~pĺ, m~mĺ i v~vĺ u hrvatskim crkvenoslavenskim tekstovima (usporedba sa staroslavenskim podacima)
Sofija Gadžijeva
; Staroslavenski institut, Zagreb
Sažetak
U članku se analizira pravopis i fonologija hrvatskih crkvenoslavenskih (hcsl.) alternacija u kojima je nepalatalna alternanta jedan od labijala, a palatalna je alternanta labijal i epentetski l. Metoda opisa tih alternacija je usporedba s odgovarajućim alternacijama u staroslavenskim (stsl.) kanonskim tekstovima. Građa za proučavanje pravopisa i fonologije tih alternacija u ovom radu su u prvom redu glagolski oblici prezentske paradigme. U pogledu jotacije labijala na kraju morfema situacija u stsl. tekstovima nije bila homogena. Na tom položaju u bugarskom i makedonskom epentetski l se postupno gubio u 11. stoljeću,
što odražavaju stsl. tekstovi. Podaci stsl. spomenika jasno pokazuju da je povremeno ili često ispuštanje epentetskog l bilo osobitost jezika stsl. tekstova. Zapadni južnoslavenski jezici (a to znači i starohrvatskočakavski govor) čuvaju epentetski l i unutar morfema, i na granici morfema, stoga bi zanimljivo bilo istražiti je li se ta stsl. pojava (tj. ispuštanje epentetskog l) pri prepisivanju predložaka barem u nekoj mjeri odrazila u hcsl. tekstovima.
Analiza ukupne građe osnova na labijale potvrdila je jednu razliku hcsl. konjugacijske morfonologije od staroslavenske: dosljedno čuvanje epentetskog l na kraju korijenskog morfema. U analiziranoj hcsl. građi glagolske osnove ne pokazuju nikakvo kolebanje u pojavljivanju epentetskog l. Građa hcsl. prezentskih oblika pokazuje da se epentetski l bilježi u 100% slučajeva. Među mnogobrojnim potvrdama prezentskih oblika u kartoteci postoji samo jedna potvrda gdje je slovo l izostalo: na iznimnu rijetkost upućuje oblik 3. lica mn. ras’sipût’ u Drugom novljanskom brevijaru (uz očekivano rasiplût BrVO i na drugom mjestu u BrN2). Takav je oblik mogao nastati ili pod utjecajem čakavskoga govora, ili je to relikt koji čuva obilježja bugarsko-makedonskog (ili moravskog) porijekla jednog od davnih predložaka teksta Drugoga novljanskog brevijara.)
Čuvanje epentetskog l osobitost je hcsl. jezika po kojoj se on razlikuje i od stanja u stsl. jeziku, i od starohrvatskočakavskoga govora u kojem se u 14. i 15. stoljeću već postupno uspostavljao novi morfonološki model prema kojem je u prezentskoj paradigmi 1. i 2. razreda uopće nestajalo variranje osnove zbog prodiranja gramatičkog morfema 1. lica jd. -m, a time i generalizacije osnove. Hcsl. stanje u ovom pitanju odgovara prastaroslavenskom stanju.
Kao jednu pojedinost valja istaknuti da u hcsl. u građi AMG êzviti nalazimo alternaciju zv ~ zvĺ (part. pret. pas. êz’vlena), a o toj je alternaciji upravo na primjeru tog stsl. AMG André Vaillant pisao da je ona u stsl. jeziku izgubljena, i da u stsl. tekstovima postoje samo primjeri bez epentetskog l. Očuvanje te alternacije u hcsl. tekstovima također je jedna arhaična crta koja odgovara starijem stanju od staroslavenskoga, tj. prastaroslavenskom.
Ključne riječi
staroslavenski jezik; morfonologija; alternacija; glagol; labijal; hrvatski crkvenoslavenski jezik; crkvenoslavenski jezik; prezent; fonologija, epentetski l
Hrčak ID:
65875
URI
Datum izdavanja:
31.12.2010.
Posjeta: 2.553 *