Skoči na glavni sadržaj

Ostalo

Teorijsko-istraživački pristupi / Historija sjećanja i pamćenja Ulomci iz knjige Frances Amelie Yates "Umijeće pamćenja"

Branimir Janković


Puni tekst: hrvatski pdf 560 Kb

str. 269-311

preuzimanja: 2.989

citiraj


Sažetak

Frances Amelia Yates, Umijeće pamćenja Frances Amelia Yates (1899-1981) svjetski je poznata engleska povjesničarka. Njena suradnja s Institutom Warburg Sveučilišta u Londonu počela je nedugo nakon objavljivanja prvih dviju knjiga. Ondje je bila profesorica na Katedri za povijest renesanse; osim mnogih akademskih priznanja, 1977. godine imenovana je časnicom Reda Britanskog Carstva (OBE), a iste godine i damom Reda Britanskog Carstva (DBE). Važnost djela Frances A. Yates u znanstvenim krugovima raste osobito nakon što je objavila svoju najpoznatiju knjigu Giordano Bruno and the Hermetic Tradition, koja je nakon prvog izdanja u Londonu 1964. doživjela mnoga izdanja u čitavom svijetu i zahvaljujući kojoj je F. Yates postala svjetski poznata autorica. Ta, ali i druge njene knjige (Theatre of the World, The Occult Philosophy in the Elizabethan Age, The Rosicrucian Enlightenment, Shakespeare’s Last Plays), značajne su nadasve po tome što je njima autorica u istraživača renesansne misli pobudila senzibilitet za neke dotad posve zanemarene i neprorađene aspekte renesanse kao što su uloga i značenje hermetičke tradicije, alkemije, magije itd. Prema mišljenju mnogih povjesničara, nakon objavljivanja tih knjiga nezamislivo je istraživanje renesansnog mišljenja koje ne bi uvažilo rezultate do kojih je u svojim analizama došla F. Yates. Knjiga Umijeće pamćenja objavljena je 1966. godine. U njoj F. Yates prati povijest umijeća pamćenja koje se često naziva i mnemotehnikom, upozoravajući prije svega na ulogu i značenje ovog umijeća u okviru tradicionalnog europskog sustava obrazovanja. Prikaz povijesti toga umijeća počinje autorica s antikom, ističući ujedno kako je ono u ranijim povijesnim razdobljima bilo »od vitalnog značenja« za čovjeka. Pritom se naročito naglašava značenje koje u ranoj fazi ovo umijeće ima u okviru retorike. U vezi s tim spominju se neki značajniji antički autori, prije svega Aristotel (»Umijeće pamćenja u Grčkoj«, prorađeno u II. poglavlju), potom autori poput Kvintilijana (njegovo je najznačajnije djelo s tog područja Institutio oratoria), Ciceron i njegovo djelo De oratore te djelo anonimnog autora Rhetorica ad Herennium (što je prorađeno u poglavlju I. pod naslovom »Tri latinska izvora klasičnog umijeća pamćenja«). Prati se zatim razvoj ovog umijeća u srednjem vijeku, s tim da se od značajnijih autora spominju Sv. Augustin, Alcuin, Albert Veliki i Toma Akvinski. Potom se autorica osvrće na ars memoriae u Raymunda Lulla, na kojega se referiraju svi najznačajniji zagovornici umijeća u renesansi, prije svega Giordano Bruno. Posebno detaljno se razrađuje razdoblje renesanse. Najzanimljiviji detalj što ga autorica ističe u vezi s umijećem pamćenja u renesansi vezan je uz činjenicu da se, usprkos svim očekivanjima, to umijeće nije izgubilo s pojavom tiska. Štoviše, upravo u vrijeme renesanse dobilo je ono novi zamah zahvaljujući autorima poput Petra Ramusa, Giordana Bruna, G. Camila Delminija, Roberta Fludda i mnogih drugih. Autorica naglašava kako umijeće tada više nije toliko vezano uz retoriku koliko uz pokušaj rješavanja nekih filozofskih i religijskih pitanja. Umijeće pamćenja tada se počinje cijeniti nadasve kao ono koje omogućuje zadobivanje pregleda nad kozmičkim redom. Ono biva transformirano kroz hermetičke i kabalističke utjecaje što ih sadrži renesansni novoplatonizam. Ona naglašava kako po G. Brunu umijeće ima primarno zadatak da pomoću slika – simbola prikaže kozmički red i omogući njegovo memoriranje, a time i pamćenje mjesta svake stvari u tom poretku. Specifičnost je proradbe umijeća pamćenja u renesansi od strane F. Yates u tome, što ona kao stimulus u pristupu umijeću vidi hermetičku tradiciju, zahvaljujući recepciji kod koje se u renesansi može govoriti o »magijskim i okultnim sustavima memoriranja«. Na kraju knjige posebno se obrađuje i vrlo značajna tema »Umijeće pamćenja i razvoj znanstvene metode«, u kojem se autorica posebice osvrće na primjenu umijeća pamćenja u autora poput Bacona, Descartesa i Leibniza. Knjigu "Umijeće pamćenja" objavit će izdavač »Jesenski i Turk« u prijevodu Pauline Tomić tijekom 2010. godine.

Ključne riječi

historiografija; kultura pamćenja; F. A. Yates

Hrčak ID:

81688

URI

https://hrcak.srce.hr/81688

Datum izdavanja:

27.5.2012.

Posjeta: 4.383 *