Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

OCJENJIVANJE DJECE S TEŠKOĆAMA U ČITANJU I PISANJU: VREDNUJEMO LI ZNANJA ILI SPOSOBNOSTI?

Vesna Buljubašić-Kuzmanović ; Filozofski fakultet, Osijek, Hrvatska
Maja Kelić ; Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 282 Kb

verzije

str. 45-60

preuzimanja: 8.607

citiraj


Sažetak

Cilj je istraživanja bio dobiti procjenu stručnog suradnika logopeda o najučestalijim
teškoćama u čitanju i pisanju kod učenika s disleksijom i disgrafijom (N=7) jedne osnovne
škole te ispitati koliko se njihovi učitelji i nastavnici (N=9) pridržavaju općih pedagoških
načela i kriterija ocjenjivanja.
Rezultati istraživanja na individualnoj i skupnoj razini pokazali su da se najučestalije teškoće
u čitanju i pisanju odnose na zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u. a-e, s-z. š-ž) i
zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im) te teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi.
Ispitani se učitelji i nastavnici najčešće pridržavaju pedagoških načela, odrednica i kriterija
ocjenjivanja. Naglasak stavljaju na ishode i proces učenja, a ne na sposobnosti odnosno teškoće
uzrokovane poremećajem. Učitelji najveću pozornost pridaju školskom ozračju (AS=4),
a nastavnici postavljanju jasnih ciljeva i očekivanja (AS=3,75).
Analiza rezultata pokazala je da osobni i socijalni razvoj ispitanih učenika treba više poticati,
omogućiti im kontinuirano učenje socijalnih vještina te primjenjivati različite vrste praćenja,
vrednovanja i ocjenjivanja jer te su kategorije najslabije procijenjene od ispitanih.

Ključne riječi

vrednovanje; teškoće u čitanju i pisanju; disleksija i disgrafija; učitelji i nastavnici

Hrčak ID:

95242

URI

https://hrcak.srce.hr/95242

Datum izdavanja:

17.12.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 11.950 *