Synthesis philosophica, Vol. 30 No. 1, 2015.
Izvorni znanstveni članak
Autonomija i dužnosti prema ne-ljudskoj prirodi
Kostas Koukouzelis
; University of Crete, Philosophy and Social Studies Department, Rethymno Campus, Crete, Greece
Sažetak
članku se nastoji prikazati gledište koje odgovara na primjedbe mnogih filozofa da Kantovo shvaćanje dužnosti prema ne-ljudskoj prirodi nije odgovarajuća osnovica za utemeljenje moralnoga
obzira prema ne-ljudskim prirodnim entitetima. Time opovrgavam ono što nazivam »psihološkom« interpretacijom dužnosti prema ne-ljudskoj prirodi te pokušavam slijediti interpretaciju na osnovi »moralnog usavršavanja«, koja se zasniva na Kantovim tekstovima. Smatram da se ovu drugu interpretaciju može izvesti i iz našeg umskog interesa za prirodnu ljepotu, kako je on prikazan u Kantovoj Kritici moći suđenja. Naposljetku, nakon što razmotrim neke prigovore, osvrćem se na Kantov doprinos ekološkoj etici: (a) bez obzira na njegov antropocentrički pristup, Kant ne pripitomljava ne-ljudsku prirodu kao što to čini biocentrizam, te (b) iako se njegov
pristup može označiti kao speciesistički, Kant ne gleda na prirodu kao na puko sredstvo – bilo kao na »prirodni kapital« ili kao na »prirodni resurs« – nego je smatra nečim što je neophodno za naše moralno usavršavanje.
Ključne riječi
Immanuel Kant; ne-ljudska priroda; dužnosti; moralno usavršavanje; prirodna ljepota; pripitomljavanje
Hrčak ID:
162952
URI
Datum izdavanja:
27.8.2015.
Posjeta: 2.207 *