Filozofska istraživanja, Vol. 45 No. 2, 2025.
Original scientific paper
https://doi.org/10.21464/fi45202
Rasprave o obrednome pozljeđivanju životinja u indijskoj filozofiji
Ivan Andrijanić
orcid.org/0000-0002-1544-585X
; Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lučića 3, HR–10000 Zagreb
Abstract
U članku se razrađuju glavne ideje i smjernice rasprava o moralnoj ispravnosti ozljeđivanja životinja u indijskoj filozofiji. U žarištu je tih rasprava obredno žrtvovanje životinja u vedskome žrtvenom obredu. Nagovještaji o nelagodi zbog obrednoga nasilja vidljivi su već u srednjem vedskome razdoblju. Osim rane, još nejasno artikulirane nelagode obrednim nasiljem, buddhizam i đinizam, ali i brahmanizam, u sustavima sāṃkhya i yoga, jasno su artikulirali stav protiv obrednoga pozljeđivanja životinja. Buddhistička će kritika vedske žrtve svoj vrhunac doživjeti u nauku Bhāviveke, u 6. st. U opreci prema njima, u školi mīmāṃsā stali su se razvijati argumenti u korist obrednoga nasilja, i to u vrijeme kad u buddhističkim krugovima zamire kritika nasilne žrtve. Kumārila i Prabhākara (7. st.) oblikovali su u prilog obrednoga nasilja niz domišljatih i istančano oblikovanih argumenata, koje će u 12. st. kritizirati Rāmānuđa. U vrijeme zalaska buddhističkoga utjecaja, vratio se je on starim vedskim nazorima o životinjskoj žrtvi. Važno je naglasiti da se svi argumenti u obrednoj apologetici nasilja tiču samo nasilja u kontekstu vedskoga obreda, ali se nikad ne tiču ozljeđivanja životinja u drugim prigodama.
Keywords
žrtva; nenasilje; pozljeđivanje; obred; pūrva-mīmāṃsā; sāṃkhya; yoga; vedānta
Hrčak ID:
335469
URI
Publication date:
25.9.2025.
Visits: 727 *