„I SMRT ĆE BITI SASMA NEŠTO LJUDSKO?“: ISKUSTVO SMRTI I TEKSTUALNOSTI VIZUALNE UMJETNOSTI U KRVAVOME RASPADU DRŽAVE

Vego, Marija

doi:https://doi.org/10.47960/2303-7431.21.35.2026.220

Hum : časopis Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Vol. 21 No. 35, 2026.

Pregledni rad

https://doi.org/https://doi.org/10.47960/2303-7431.21.35.2026.220

„I SMRT ĆE BITI SASMA NEŠTO LJUDSKO?“: ISKUSTVO SMRTI I TEKSTUALNOSTI VIZUALNE UMJETNOSTI U KRVAVOME RASPADU DRŽAVE

Marija Vego ; Sveučilište u Mostaru, Filozofski fakultet *

* Dopisni autor.

Puni tekst: hrvatski pdf 429 Kb

str. 220-247

preuzimanja: 0

citiraj

APA 6th Edition

Vego, M. (2026). „I SMRT ĆE BITI SASMA NEŠTO LJUDSKO?“: ISKUSTVO SMRTI I TEKSTUALNOSTI VIZUALNE UMJETNOSTI U KRVAVOME RASPADU DRŽAVE. Hum, 21 (35), 220-247. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/352650

MLA 8th Edition

Vego, Marija. "„I SMRT ĆE BITI SASMA NEŠTO LJUDSKO?“: ISKUSTVO SMRTI I TEKSTUALNOSTI VIZUALNE UMJETNOSTI U KRVAVOME RASPADU DRŽAVE." Hum, vol. 21, br. 35, 2026, str. 220-247. https://hrcak.srce.hr/352650. Citirano 04.11.2026.

Chicago 17th Edition

Vego, Marija. "„I SMRT ĆE BITI SASMA NEŠTO LJUDSKO?“: ISKUSTVO SMRTI I TEKSTUALNOSTI VIZUALNE UMJETNOSTI U KRVAVOME RASPADU DRŽAVE." Hum 21, br. 35 (2026): 220-247. https://hrcak.srce.hr/352650

Harvard

Vego, M. (2026). '„I SMRT ĆE BITI SASMA NEŠTO LJUDSKO?“: ISKUSTVO SMRTI I TEKSTUALNOSTI VIZUALNE UMJETNOSTI U KRVAVOME RASPADU DRŽAVE', Hum, 21(35), str. 220-247. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/352650 (Datum pristupa: 04.11.2026.)

Vancouver

Vego M. „I SMRT ĆE BITI SASMA NEŠTO LJUDSKO?“: ISKUSTVO SMRTI I TEKSTUALNOSTI VIZUALNE UMJETNOSTI U KRVAVOME RASPADU DRŽAVE. Hum [Internet]. 2026 [pristupljeno 04.11.2026.];21(35):220-247. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/352650

IEEE

M. Vego, "„I SMRT ĆE BITI SASMA NEŠTO LJUDSKO?“: ISKUSTVO SMRTI I TEKSTUALNOSTI VIZUALNE UMJETNOSTI U KRVAVOME RASPADU DRŽAVE", Hum, vol.21, br. 35, str. 220-247, 2026. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/352650. [Citirano: 04.11.2026.]

Sažetak

Živost je sklona smrti. Smrt je cilj, ne kraj. Psihološki je nužna. Jung radi na pojedinosti, ne vjeruje u tradiciju i kulturu. Smrt države, jungovski analizirana, proizlazi iz oprezna promatranja društva i nacionalizma. Nacija dijeli svijest, teži strukturi besmisla, destabilizira i formira psihozu. Psihoanalitički promatrana je u stanju postojanja ili uništenja. Jugoslavija definira frojdovski koncept instinkta smrti: nagon prema samouništenju. Destruktivne i nasilne tendencije sugeriraju trajni sukob. Trajni sukob inicira smrt. Stoga Jugoslavija umire s europskim komunizmom. Nacija ne može biti usredotočena na sebstvo, vlastitu sjenu. Jungovski ne stvara imunost na moralne i mentalne infekcije, insinuacije. Ideologija degradira pojedinca, jungovski stabilnu jedinku. Zakonska regulacija umjetnosti u Jugoslaviji rezultira destrukcijom filmske umjetnosti i proizvod je ideologije. Pobuna se ostvaruje u filmskim pokretima crnoga vala i praške škole. Zauzimaju kritički stav prema društvu i politici, izražavaju slobodu, eksperimentiranje u formi, tematiziranje mračnoga, netipičnoga. Smrt je ponovljen motiv, fokus.