Synthesis philosophica, Vol. 40 No. 2, 2025.
Original scientific paper
https://doi.org/10.21464/sp40203
Postajući divljim? Nietzsche protiv Hegela (o drevnom nasljeđu)
Dragan Prole
orcid.org/0000-0001-7352-4583
; University of Novi Sad, Faculty of Philosophy, Dr Zorana Đinđića 2, RS–21000 Novi Sad
Abstract
U dramatičnom kontrastu u odnosu na materijalno nasljeđe, koje je najčešće precizno definirano i distribuirano, duhovno nasljeđe se uvijek iznova sagledava i procjenjuje. Naročito kada je riječ o vrednovanju, uočavamo gotovo nevjerojatne aberacije i nesuglasnosti. Ono što je za jedne neupitna vrijednost, stup europske civilizacije, za druge je fatalni izvor korupcije, zavodljiva inspiracija propasti. Slijedeći primjere Hegela i Nietzschea ukratko ćemo prikazati kako se prikaz helenskog nasljeđa mijenja u skladu s različitim pojmovima povijesti, favoriziranim kod nasljednika. Hegel je pun povjerenja u povijesno kretanje uma, shvaćeno u terminima razvoja i progresa, pa otuda povijest kod njega funkcionira kao medij emancipacije i samospoznaje. Po Nietzscheovu mišljenju, povijest valja promatrati kao štetnu, kao povjerenje u tradiciju koje za rezultat ima dobrovoljno porobljavanje, pa nas ona otuda neizbježno uvodi u problematične situacije, ne samo kao povijest nego i kao prošlost koju zajedno dijelimo.
Keywords
nasljeđe; helenska filozofija; Friedrich Wilhelm Nietzsche; Georg Wilhelm Friedrich Hegel; divlje
Hrčak ID:
338859
URI
Publication date:
20.11.2025.
Visits: 458 *