Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.22586/pp.v45i70.8x5bgv84
Tipologija monaštva kao diskurzivni instrument: Jeronim, pastoralna moć i oblikovanje asketskoga subjekta u Epistula 22
Marko Marina
Petar Ušković Croata
orcid.org/0009-0002-5277-6946
Sažetak
U ovom radu analizira se Jeronimova tipologija monaštva u Pismu Eustohiji (Epistula 22) kao diskurzivni instrument oblikovanja asketskoga subjekta. Polazeći od suvremenih historiografskih pristupa kasnoantičkom monaštvu koji monaške tekstove ne promatraju kao neutralne odraze prakse nego kao aktivne čimbenike njezina oblikovanja, rad povezuje koncept „društvene logike teksta” s foucaultovskim pojmom pastoralne moći. U tom se okviru Jeronimova klasifikacija monaha (remnuoth, cenobitski život i pustinjački ideal) ne čita kao deskriptivni prikaz postojećih monaških skupina, nego kao normativna shema kojom se uspostavlja hijerarhija legitimnih i neprihvatljivih oblika asketskoga života. Posebna se pozornost posvećuje društveno-povijesnom kontekstu nastanka pisma (Rim, kasno 4. stoljeće), obilježenom aristokratskim kućnim asketskim krugovima, pluralnošću duhovnih autoriteta i nestabilnim granicama između monaha, klerika i „pobožnih žena” koje nastoje vlastite živote usmjeriti prema kršćanskoj askezi. Analiza pokazuje da Jeronim, pozivajući se na autoritet egipatskoga monaštva, zapravo intervenira u konkretne rimske asketske prakse. Negativnim prikazom remnuoth, idealizacijom cenobitske poslušnosti i uzdizanjem pustinjačkoga ideala Jeronim oblikuje kriterije legitimne askeze, usmjerava Eustohiju prema poželjnom modelu duhovnoga života i učvršćuje vlastitu poziciju pastoralnoga vodiča. Zaključno, rad pokazuje da tipologija monaštva u Epistula 22 funkcionira kao tehnologija discipliniranja kojom se asketske prakse postupno institucionaliziraju kroz diskurs, normu i nadzor.
Ključne riječi
Jeronim; Epistula 22; tipologija monaštva; pastoralna moć; asketizam
Hrčak ID:
349438
URI
Datum izdavanja:
15.7.2026.
Posjeta: 0 *