Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Pejovićevo promišljanje umjetnosti

Gordana Škorić ; Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 409 Kb

str. 613-624

preuzimanja: 2.028

citiraj


Sažetak

Danilo Pejović (Ludbreg, 1928. – Zagreb, 2007.) je na Odsjeku za filozofiju, nakon Milana Kangrge, predavao estetiku od početka šezdesetih do početka sedamdesetih godina, kada je tu Katedru preuzeo Danko Grlić, zajedno s kojim je preveo Heideggerov tekst O bîti umjetnosti (1959.).
U Pejovićevu promišljanju umjetnosti Heidegger je, kao i hermeneutika, bio glavni orijentir u razumijevanju umjetničkog djela preko paradigme jezika i u tom je kontekstu u suvremenoj filozofiji umjetnosti, posebno ukazujući i na značaj ekspresionizma, istraživao odnos umjetnosti i prirode, tehnike, oblika, zbiljnosti, osjećajnosti, razumljivosti i slobode. Raspravljanje o mogućnosti umjetnosti Pejović uvijek postavlja u epohalni kontekst, ustvrđujući da je nakon smrti Goethea i Hegela umro i jedan svijet, koji s oscilacijama seže sve do Homerova doba, a Marx samo radikalizira Hegelovo pitanje o tome čemu još umjetnost,da bi se ono nakon Marxa, u doba tehnike, još više zaoštrilo.
Pejović zastupa tezu da bez pojma slobode ne možemo dospjeti do toga što jest umjetnost, a živeći u svijetu prepunu oblika uništavanja ljudske slobode, gube se osjećajnost i ljepota kao pripadne umjetnosti.

Ključne riječi

umjetnost, filozofija, estetika, ekspresionizam, Danilo Pejović, G. W. F. Hegel, Karl Marx, Martin Heidegger, Ernst Bloch, jezik, sloboda

Hrčak ID:

36619

URI

https://hrcak.srce.hr/36619

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 2.829 *