Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31726/via.32.7
Gologorica u Kronici Župe (1892. – 1918.) prema zapisima župnika Ljudevita Žvačeka
Stipan Trogrlić
Sažetak
Ljudevit Žvaček, župnik Gologorice od 1892. do 1923., u Kronici Župe, u kojoj je bilježio događaje od svoga dolaska u Gologoricu do uspostave talijanske vojno-okupacijske vlasti krajem 1918. godine, ostavio je niz zanimljivih opažanja o mnogim sastavnicama gologoričke stvarnosti u tom vremenu. Ta se zapažanja mogu svrstati u četiri cjeline: nacionalno-politička previranja, gospodarsko-socijalna situacija, moralno-vjersko stanje Župe i etnografska slika sela Gologorica. Socijalno-statusne razlike u vrijeme visoke politizacije čitavoga društvenog života prerastaju u nacionalne razlike. Grajani (građani), stanovnici Gologorice, etnički Hrvati, pod utjecajem moćne gologoričke obitelji De Franceschi postaju politički Talijani. Podržavaju program Talijanske liberalne stranke o nužnosti talijanizacije nedefiniranih slavenskih masa u Istri. Poljani ili campagnoli, stanovnici okolnih sela, svjesni svoga nacionalnog, hrvatskog identiteta, podržavaju program Hrvatske stranke. Sukobi između »građana« i »poljana« postaju dio gologoričke političke svakodnevnice. Talijanska vojna okupacija Gologorice i čitave Istre krajem 1918. značila je početak radikalnoga/represivnog rješavanja »slavenskoga pitanja« u Istri. Moralno-vjerski život Župe nije na nekoj razini. Na prvom je mjestu zamjetno zanemarivanje vjerskih dužnosti. Po Žvačeku, tome su dva uzroka. S jedne su strane česte promjene upravitelja župe imale za posljedicu da se ovi, svjesni privremenosti svoga položaja i u očekivanju da budu imenovani stalnim župnicima, nisu puno brinuli o vjerskom životu svojih župljana. S druge strane, pod utjecajem liberalnih ideja, čiji su nosioci građani, dolazi do procesa sekularizacije – napuštanja vjere i Crkve kao neupitnih autoriteta. Uz redovan pastoralni rad, koji je za cilj imao dovesti ljude k Bogu, a temeljio se na sakramentalnom pastoralu, tražili su se i neki novi putevi preko kojih bi se intenzivirao vjerski život. Gospodarsko je stanje gotovo poražavajuće, i to na svim područjima, počevši od dominirajućega vinogradarstva, preko voćarstva, stanja na sjenokošama. Osnovni su razlozi prevladavanje tradicionalne obrade i izostanak gnojidbe. Stanje je u stočarstvu nešto bolje, premda se i tu, posebno glede ovčarstva, opaža stagnacija zbog nedostatka općinskih pašnjaka. Posebna je priča pčelarstvo. Iako postoje dobre pretpostavke za njegov razvoj, ono je na niskim granama zbog neznanja, kako oko uzgoja pčela, tako i oko pravljenja meda. Zanatlija, osim nekoliko priučenih zidara i postolara te jednoga tkalca (svi podrijetlom Krnjeli), nije bilo. Mozaična, etnografska slika sela govori o vanjskom, arhitektonskom izgledu Gologorice, središtu župe, koja ima izgled grada: s ulaznim vratima, zidinama, trgom, pa onda nije ni čudo da su je njezini stanovnici nazivali gradom, a sebe građanima. Građani su stanovnike okolnih sela pomalo podcjenjivački nazivali campagnoli ili poljani. Iz osvrta na to što se i kako kuhalo, možemo vidjeti da nije bila razvijena neka velika briga (kultura) oko kuhanja. Prevladavaju jednostavna jela, kuha se ono što se uzgojilo na njivi. Pije se lošije, crno vino s vodom jer je bolje, bijelo, bilo određeno za prodaju. Meso se, osim svinjetine, rijetko jede, a nošnja kod ženskoga svijeta pokazuje sve veću prisutnost modernih trendova i napuštanje tradicijske nošnje.
Ključne riječi
Gologorica; župa; župnik Ljudevit Žvaček; župna kronika; društvena situacija; vjerske prilike
Hrčak ID:
342278
URI
Datum izdavanja:
23.12.2025.
Posjeta: 363 *